U latinski pisanim ispravama 13. stoljeća, Virovitica se spominje u obliku Wereuce, Wereuche, Veruche ili Verouche, pa se smatra da se na jeziku tadašnjih hrvatskih starosjedilaca izgovarala kao Verevče. Taj je naziv Virovitica dobila najvjerojatnije prema potoku koji je silazio s obližnje Bilogore i protjecao pored samoga naselja. Danas se taj potok zove Ođenica. Tako na primjer 1508. godine, za virovitički franjevački samostan, kaže se u jednoj ispravi, da se nalazi "in opidio Werewcze prope fluvio Werewcze". Podrijetlo tog hidronima očito je praslavensko i označava svojstvo ove vode kao nemirne i hirovite. Osnutkom naselja taj je hidronim usvojen kao toponim, što je uobičajeno u svim našim krajevima. Na velikoj karti Slavonije od Laziusa iz 1556. godine, grad je označen kao Werewcze, a naziv Virovitica (Virouiticza) se prvi puta pojavljuje u Vramčevoj kronici, dok se dalje u većini povijesnih dokumenata spominje u obliku Werowiticza, Werouitiza ili Verovitiza.