U latinski pisanim ispravama 13. stoljeća, Virovitica se spominje u obliku Wereuce, Wereuche, Veruche ili Verouche, pa se smatra da se na jeziku tadaÅ¡njih hrvatskih starosjedilaca izgovarala kao VerevÄe. Taj je naziv Virovitica dobila najvjerojatnije prema potoku koji je silazio s obližnje Bilogore i protjecao pored samoga naselja. Danas se taj potok zove OÄ‘enica. Tako na primjer 1508. godine, za virovitiÄki franjevaÄki samostan, kaže se u jednoj ispravi, da se nalazi "in opidio Werewcze prope fluvio Werewcze". Podrijetlo tog hidronima oÄito je praslavensko i oznaÄava svojstvo ove vode kao nemirne i hirovite. Osnutkom naselja taj je hidronim usvojen kao toponim, Å¡to je uobiÄajeno u svim naÅ¡im krajevima. Na velikoj karti Slavonije od Laziusa iz 1556. godine, grad je oznaÄen kao Werewcze, a naziv Virovitica (Virouiticza) se prvi puta pojavljuje u VramÄevoj kronici, dok se dalje u većini povijesnih dokumenata spominje u obliku Werowiticza, Werouitiza ili Verovitiza.
