Povodom 200-te obljetnice dovršenja gradnje dvorca Pejačević - priredila Dubravka Sabolić

U središtu grada od davnina stoji uzvišenje opasano jarkom. Nekada se tu uzdizala virovitička utvrda. Koncem XVIII. stoljeća grof Antun I. Pejačević ruši srednjovjekovnu utvrdu i od 1800. do 1804. godine po nacrtima bečkog arhitekta Rhota daje podići dvorac. Anđela Horvat o dvorcu je napisala slijedeće: "To je jednokatna građevina paćetvorinasta izdužena tlocrta s tri rizalita, s mansardnim akcentima krovišta, koji se jače izdižu u središnjem dijelu, smješten je čelom k sjeveru - prema trgu. Pročelja s nizovima prozora raščlanjena su pilastrima s naglašenim polukapitelima. S južne su strane hodnici s dvostrukim arkadama. Dvor pripada prelaznom kasnobarokno - klasicističkom stilu; u veži važnu ulogu imadu skupine od 4 po 4 stupa što odgovorno nose središnje svodove, a pred glavnim ulazom balkon nosi 16 monumentalnih stupova. Veličinom i kvalitetom dvor ilustrira moć veleposjeda, koju osobito naglašavaju ulazne propileje".
Dvorac je spomenik kulture 1. kategorije. Osim na brojnim fotografijama i na nekolicini crteža iz sredine i s kraja XIX. stoljeća, najraniji zabilježeni izgled dvorca nalazi se na slici Friedricha Liedera iz 1811. godine, koja prikazuje "Porodicu Pejačević u parku" (danas u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku).
Nosi ime po prvim vlasnicima i graditeljima, grofovima Pejačević. Od sredine XIX. stoljeća do 1911. godine u vlasništvu je njemačke kneževske obitelji Schaumburg - Lippe, potom ga kupuje grof Drašković. Virovitička općina 1930. godine kupuje dvorac s parkom, koji i danas dominira središtem grada. Njegove prostore danas koriste Gradski muzej, Gradska knjižnica i čitaonica, Matični ured, Matica hrvatska, HPD "Rodoljub", podrumski prostor namijenjen je ugostiteljstvu.
Park koji okružuje dvorac zaštićeni je spomenik prirode. Njegovo oblikovanje započelo je početkom XIX. stoljeća.