Iz "VirovitiÄana", broj 7. dne 8. srpnja 1900. godine.
PoÄnimo sa nedjeljom ali ne ovom već malo natrag. Po podne bila Virovitica u - Milanovcu. Tu smo se liepo zabavljali, i vratili kući - žedni i gladni. DoduÅ¡e bilo nam je zajamÄeno, da će biti svega. Ali da! Za dobiti ÄaÅ¡u piva, morao bi upotrijebiti sve sile. Tko je kriv tako slaboj podvorbi? Jedino obćinstvo, koje je tako brojno na zabavu poteklo.
U ponedjeljak pronaÅ¡ao je jedan virovitiÄan izvrsno sredstvo proti vrućini. Eto to je bilo: Spomenutog dana odoÅ¡e neka mlada gospoda, ugrijani joÅ¡ od nedjeljne zabave, u gostionu g. Koniga, da se malo ohladne. GostioniÄar podvorio goste izvrstnim hladnim pićem, koje je ali gosp. J. u joÅ¡ veći "hic" tjeralo. Sto da uÄini? Nakon teÅ¡kog promiÅ¡ljavanja skoÄi veselo od stola, te ga nesta. Za malo se vrati, veseo i svjež, te nastavi "pijacu". Drugovi ga posmatrahu zaÄuÄ‘eno, ali on se smije, a na licu mu nevidiÅ¡ niti traga vrućine. Stali ga napastovat, da kaže kako se osvježio, od odgovori sveÄano: vidi se da sam ja od vas najpametniji, ta to je jednostavna stvar. Ja sam si metnuo u svaki žep po dvie grudice - leda.
Neki dan bude ciela Kasarska ulica ugodno iznenaÄ‘ena. Kako i nebi. njihov sugraÄ‘an g. V. ulovio u svom dvoru veliku - lisicu. Spomenuti zatvorio ju u svinjac te probudiv svoje ukućane stao debatirati Å¡to da sa lisicom uradi. Odmah zakljuÄi poslati ju u - muzej, sjede k stolu i napiÅ¡e popratno pismo. Kada je bio gotov ode opet u dvor da si joÅ¡ dobro lisicu pogleda. BeÅ¡ je velika, stane sam sobom razgovarati i taruć veselo ruke, Å¡etao dvorom. Za kradtko doÄ‘e k njemu susjed te ga umoli, da mu lisicu pokaže. Ovaj ga ponosno povede na mjesto. ÄŒim je susjed uoÄio tobožnju lisicu, prasne u grohotan smieh te zaviÄe: O du - das ist a Hund! Gosp. V. oćerao susjeda, prizvao viÅ¡e gospode, koji mu svi smijuć potvrde daje ulovio - psa.
