Iz "Virovitičana" br. 30. dne 1. rujna 1907. godine.

Napredni i naobrazovani ljudi vesele se, kad nadođu dani škole. Njima se grudi nadimlju a srce im je puno veselja s misli, da će im dijete - njihova krv - poći u školu - u tu kuću znanja, plemenitosti i uzgoja! Kako se nebi radovali, kad znadu, da predaju svoje djete hrvatskom učitelju, hrvatskoj učiteljici, koji su ne samo u našoj domovini, već i izvan nje, na tako lijepom glasu, sa svojega svjesnoga rada. Rijetko je naći danas roditelja, koji bi se skanjivao svoje dijete slati u školu, a ako bi se takav roditelj našao - mogli bismo za njega reći, da još luta po tmini neznanja, bez smisla za sve stoje dobro i plemenito. - Držimo, da bi se teško našao čovjek, koji još nebi uvidio od kakovog je velikog zamašaja znanje osobito pako pismenost. Pa zar bi bilo i takovih roditelja koji bi priječili djetetu svojem zgode, da nauči čitati i pisati, prem je uvjeren, da će mu u životu od koristi biti?

Naše mjesto Virovitica potpuno je obskrbljeno školama. Osim četrnaest razreda (s 2 paralelke) niže škole, postoje 4 razreda više škole i 4 razreda šegrtske škole. Dogodi li se, da se usprkos tome naiđe mladić ili djevojka, koji nezna čitati i pisati - krivnju nam je svratiti samo na roditelje, koji nijesu marili svoje dijete školati. Neka se takovi roditelji ne čude, što će ih njihova vlastita djeca karati, kad im se ukaže potreba pismenosti! Mi ćemo dopustiti, da mnogi roditelji svoju djecu u radu oko kuće trebaju. No mi upozorujemo roditelje, da će se takav rad moći obaviti i izvan školskog vremena!
Pogledajmo važnost škole s domoljubnog gledišta, pa ćemo se uvjeriti, kako narod, koji je prosvjetljeniji više svoju domovinu ljubi od onoga, koji s neznanja čitanja bludi u neznanju.
Komu je iole stalo do napretka i do sreće naše domovine, neka nastoji, da se narodna naobrazba pridigne.
Bude li naše učiteljstvo onakovom svjesnošću radilo, kao dosade, budnu li roditelji pomagali školi - tad će se naša mladež izobraziti a naša domovina podići do žuđene slobode i blagostanja!