2. rujna 1902. godine
U Viroviticu je po prvi puta stigao vlastelin Juraj knez Schaumburg-Lippe "Virovitičani su u znak radosti i štovanja izvjesili hrvatske zastave na svoje kuće, a na večer su knezu pred dvorcem priredili serenadu. Veoma je skladno nekoliko pjesama otpjevalo hrvatsko pjevačko društvo "Rodoljub". Tom je prigodom knez bio iznenađen ljepotom hrvatske tamburice."
4. rujna 1749. godine
U Osijeku se rodio Antun I. grof Pejačević, koji je od oca Josipa grofa Pejačevića naslijedio Viroviticu, koncem 16. stoljeća dao je srušiti utvrdu i započeo gradnju dvorca.
4. rujna 1848. godine
"U trgovišću Virovitičkom pod visokim predsjedničtvom preuzvišenog gospodina barona Josipa Jelačića"... održana je izvanredna skupština Virovitičke županije. Skupština je otpočela u 11 sati banovim govorom, a potom je poništila mađarske zakone i uredbe, te zabranila dopisivanje s mađarskom vladom.
Izborom novih činovnika obnovljena je županijska uprava, kojom je zavladao narodnjački duh. Za svog povjerenika banje postavio Josipa Bunjika. Na ovoj skupštini mađaronima je zadan snažan udarac, ali još uvijek nisu bili pobjedeni, a nemirno stanje u županiji nastavilo se sve do veljače 1849. godine.
Virovitičani su bana dočekali u dugom špaliru, oko 10.000 domačih i stranih žitelja. Putem kroz Viroviticu ban se provezao ispod nekoliko slavoluka.
7. rujna 1710. godine
U Osijeku se rodio Josip grof Pejačević, koji je upravljao našičkim i virovitičkim posjedom i dobio od carice Marije Terezije 1772. godine grofovsku titulu. Od tada do danas se članovi ove velikaške porodice nazivaju grofovi od Virovitice.
8. rujna 1597. godine
Prema dobivenim porukama, a da oslabe obrambenu sposobnost serhata Požeškoga sandžaka, poveli su general Herberstein i ban Drašković vojsku i utaborili se blizu Virovitice. Drugoga dana (9. rujna) poslali su dvije čete vojnika po narod koji se želio osloboditi turske vladavine. Jedna od tih četa pod zapovjedništvom Sigismunda Trautmansdorfa i Gerga Laibachera udarila je na Slatinu, razbila Turke i opustošila mjesto. Predvečer istoga dana četa se vratila i izvela oko 1700 ljudi i 4000 grla krupne i sitne stoke.
10. rujan 1537. godine
Pred opasnošću od Turaka u Viroviticu je s vojskom stigao general Ivan Kacijaner. Do početka rujna u Koprivnici se sakupilo 16.000 pješaka i 8.000 konjanika. To su bili vojnici iz Hrvatske, Kranjske, Koruške, Štajerske, Tirola, Austrije, Češke i zapadne Ugarske. Trebali su spriječiti daljnji prodor Turaka u Slavoniju. Iz Virovitice je general pošao dalje slavonskom Podravinom s namjerom da turcima preotme Osijek, gdje je Sulejman dao napraviti glasoviti most preko Drave.
Putem je Kacijanerova vojska trpjela oskudicu hrane, jer su Turci prije toga odvukli iz Podravine žito i stoku. Vojnici su stradavali i od raznih bolesti i od jesenskih kiša. U međuvremenu je u Osijek stigao Mehmed Jahijapašič s 15.000 vojnika. Zato je Kacijaner odustao od započete opsade Osijeka, a pri povlačenju kršćanska je vojska poražena kod Gorjana.
Rujan 1900. godine
Preko rijeke Ođenice počeo se graditi Ljubljanski most. Sagrađen je čvrsto sa ciglom i željeznim traverzama.
11. rujna 1755. godine
Na temelju prikupljenih mišljenja feudalaca i seljačkih tužbi objavila je kraljevska komisija privremeni slavonski urbar. Tim je urbarom kmetovima i službeno nametnuta tlaka, iako su se oni upravo protiv tog oblika feudalne rente najviše bunili.
17. rujna 1884. godine
Khuen je u rujnu 1884. godine proveo prve izbore narodnih zastupnika za Hrvatski sabor. Virovitičani su birali navedenog datuma, na biralište je došlo 235 izbornika, a kod kuće je ostalo 37. Opozicija je kandidirala pravaša Miju Tkalčića, a Narodna stranka dr. Teodora grofa Pejačevića. Tkalčić je dobio 112, a Pejačević 104 glasa. Za Tkalčića je htjelo glasati još 19 Virovitičana, ali je to spriječio podžupan dr. Benak. On je uopće počinio brojne zloporabe, a na koncu je izabranim proglasio Pejačevića s navodom da su neki izbornici glasovali za "Tkalčeca" umjesto za Tkalčića
20. rujna 1755. godine
Trgovištu Virovitica vlasti su pokušale nametnuti privremeni urbar za Slavoniju, prema kojemu bi građani postali puni podložnici vlastelina. Osim toga, svaki odrasli stanovnik morao bi davati vlastelinstvu godišnje 12 dana tlake. Virovitičani su krajem rujna izjavili da nikakvu tlaku neće davati i da se urbar na njih kao stanovnike trgovišta ne odnosi. Time je ponovo oživio otpor stanovnika Virovitice protiv urbara i feudalne ovisnosti.
25. rujna 1802. godine
U Virovitici je umro grof Antun I. Pejačević, ne dočekavši dovršenje gradnje dvorca koju je započeo dvije godine ranije.
30. rujna 1736. godine
Nastao je popis Virovitice i virovitičkog vlastelinstva. Popis je sastavio vlastelinski upravitelj Andreas Leopold Tuskay. Nesređeni odnosi, brojne zloupotrebe između vlastelina i podložnog stanovništva izazvali su nemire u cijeloj Slavoniji, koji su 1735. i 1736. godine prerasli u seljački ustanak. Kako bi se uredili odnosi između kmeta i vlastelina car Karlo imenuje posebnu komisiju da ispita tužbe i provede zemaljski popis svih vlastelinstava, komorskih dobara i okružja, sela i gradova u Slavoniji i Srijemu, tako je nastao i popis Virovitice i virovitičkog vlastelinstva. Popis sadrži podatke o socijalnoj, ekonomskoj, demografskoj, etničkoj strukturi stanovništva.
Navedene godine grad je imao 327 domaćinstava i kuća sa oko 2000 stanovnika s osnovnim zanimanjima: zemljoradnja, stočarstvo i vinogradarstvo, raznim zanatima bavilo se 37 stanovnika, a trgovanjem 3 stanovnika. Prema ovom popisu vlastelinstvo je obuhvaćalo 26 sela i naselja u kojima je živjelo oko 4000 stanovnika. Uspoređujući ovaj popis s popisom iz 1698. godine broj stanovnika i kuća u Virovitici se udvostručio, a sačuvana je i gradska autonomija. Pojedina virovitička prezimena koja susrećemo danas nalazimo i u popisu iz 1736. godine na primjer: Filipović, Pavoković, Kolesarić, Kovač, Slamić, Razlog, Horvat, Vargović, Ištvanović.