NASLOVNICAKOTAČ POVIJESTI
U siječnju...U veljači...U ožujku...U travnju...U svibnju...U lipnju...U srpnju...U kolovozu...U rujnu...U listopadu...U studenome...U prosincu...
KRONOLOGIJA
13 stoljeće
1234. godina1242. godina1248. godina1269. godinaKolomanova povelja
15 stoljeće
1429. godina1474. godina1479. godina
16 stoljeće
1552. godina1577. godina
17 stoljeće
1620. godina1622. godina1663. godina1684. godina
18 stoljeće
1748. godina1754. godina1755. godina1757. godina1777. godina
19 stoljeće
1837. godina1837. godina1841. godina1857. godina1861. godina1871. godina1874. godina1875. godina1880. godina
20 stoljeće
1908. godina
HISTORIJAT
Virovitički kraj u prapovijestiVirovitica dobiva poveljuKako je Virovitica dobila ime?Virovitica u srednjem vijekuSeljačka buna u Donjoj BukoviciTurciNovo doba!
ZANIMLJIVOSTI
Kratke viesti
Domaće viestiMiestne viestiKrijumčarenje mesomNaša rasvjetaNaši dopisiNedjeljna kronikaNova kavanaPapir od travePokladeRublje od papiraZanimiv izumRatari i gospodari pozor!
Zgode i nezgode
Čuvajte se jopcaRabijatna babaAutomobilDa je fašnik-kriskindlNesreća uslied prašineOriginalni lovciTruli stupoviProšet u MilanovacNoćni izgredNasanjkali podmitljivog fiškalaŠala i mudrolija
Ozbiljne viesti
Iz Cabunske općineJavna skupštinaKako nastaju tiskarske pogrieške?Kao Raci...Liečnički cienikNarodu nikad boljeNeda mu đavo miraOpćinska sjednica, obdržana 30. listopadaPočetkom školeProkop otoka OđeniceŠtetna zakulisna igraŠto dalje?Mirovina u dobrotvorne svrhe
Iz grada
Dvorac PejačevićBolnicaNovi obć. uredO zgradi gimnazijeVeduta Virovitice iz 1684. godine
Korisni savjeti
Pečenje pekmezaJesenski usjeviNaš starineLiek protiv kurjem oku
Pisma
Iveš pišeJedan zaboravljeni grobKako sam nasamario virovitičku policijuLa Porte...Iveš Pisarović javljaIveš Pisarović kao kazališni kritičarNovogodišnja čestitka svima i svakomeO nedjeljnom počinkuObrtnici bez - zaštite!Školske boliŽelje Virovitičkog puka
Mediji o nama
Virovtica - Nova Internet stranicaTragovima minulih vremenaNa webuOsam snimaka prvog "Mikeša"Virovitička PUSA
FOTO SPOMENAR
Stara ViroviticaStanovnici iz povijestiMostovi i bunariDvoracTragovi starinaNastambeSlike, grafike i predmetiUlice i trgoviLjudiGradnje
SUMARUM
O stranicamaUvjeti korištenjaTko su Mikeši?Kontakt
RSS 
Želje Virovitičkog puka

Iz "Virovitičana" broj 4. dne. 2. veljače 1907. godine.

Za 3 dana, iza kako su narodni zastupnici gg. Dr. Frank i  Dr. Lorković stavili svoje poznate predloge u saboru, znala je za njih ciela Virovitica. Govoreno je mnogo u saboru, ali do zaključka nikakova ipak došlo nije. Spomenuta 2 predloga zato su odjeknula tako brzo medu narodom, jer to su njegove želje, njegova misao, njegov život.
Ovdje ću napisati njekoje rieči, što mi ih reče jedan pučanin - Virovitičan, čovjek od motike i pluga, ovaj čovjek, koji čini ogromnu većinu Virovitice - a zadnji je. "Evo vidite, reče on, govori u saboru po 2 sata jedan čovjek, a da u mojoj sobi govori, ja bi ga bacio napolje. Eto vidite, mi svi paori, pa idite kuda god hoćete po Hrvatskoj i Slavoniji, svi mi hoćemo, da svaki na svom zemljištu smije da lovi. Mi to želimo, ali sabor naš to neće i ne želi.
Kaki je to sabor, je li to naš sabor? Mi želimo, da se peče rakija za potrebu kućnu, ali to neće oni, koje smo mi poslali, da rade to jest koji bi morali da rade što mi želimo. Mi ne želimo ono što je nemoguće, ali to je moguće - čemu tolike finance plaćati, ta oni više koštaju nego se ispeče kod ljudi rakije. Mi želimo neka se zato metne veći porez na tvornice špiritusa. Zašto mi bježimo u Ameriku, jer tamo narod ravna sobom, a kod nas sabor nama ravna. A gdje bi jedan sabor - 100 ljudi znao koliko narod - milijuni. Istina na papiru i kod nas narod ravna sobom - zakon je - ali se nemože oživotvoriti.

A sad čujte glede našeg spajije imetka. Mi želimo da nama i našoj djeci ostane ta zemlja - 5.000 jutara je oranice, a 10.000 jutara šume.
Nas Virovitičana ima 7.000 duša a imamo zemlje 5.000 jutara. Mi smo kadri, da to po malo isplatimo. Vi niste bili u spajinskoj šumi, nego da vidite kaki tu ima proslova. Da se po malo prodaje i opet sadi čestito ta šuma - samo bi drveće isplatilo tu šumu i dobar dio zemljišta. Evo vidite na dušu ne dolazi u Virovitici ni 1 jutro zemlje pa živimo, jer mi pauri znamo živiti - nužda nas je naučila. A kad možemo živiti na 1 jutro po duši - kako nebi mogli kad bi imali duplo više zemlje i odplaćivali obroke.
Mi to želimo, da nam se ispuni želja, a valjda će nam i vlada ići na ruku i svojim znanjem i svojom jakošću.
Mi to želimo, a Bože daj, da ne ostane kod želje".
Ratar.

 


Isprintaj | Pročitano: 6165 puta  
Virovitičku povijest perom strpljivo pisao ~ Danijel Reponj,
U knjigu uvezao, narisao i patinu dodao ~ Prostudio.hr.
Sva su prava pridržana. Copyright © Virovtica.com ~ 2008. - 2022.