1. listopada 1902. godine
U Virovitici je otvorena županijska bolnica (to su ciglene zgrade jedna jednokatna, a druga prizemna i danas u upotrebi), kojoj je ravnatelj postao zagrebaÄki lijeÄnik dr. Ivan Matković.
PoÄetak listopada 1480. godine
Kralj matija Korvin izdaje listinu, kojom potvrÄ‘uje da su virovitiÄki župani Nikola i Jakob Banić. Ujedno opominje predstavnike županije, da će biti kažnjeni s tri zlatne marke globe ne budu li se pridržavali starih obiÄaja o sazivanju skupÅ¡tine u Virovitici, srediÅ¡tu županije.
5. listopada 1910. godine
Na virovitiÄkom paÅ¡njaku kopala su bunar dva radnika iz ÄŒepelovca Vid Å poljarić i Naco Å cmovÄan. Na dubini od 12 metara pjeskovito tlo je popustilo, bunar se zaruÅ¡io i zemlja zasula rednike. Nesreća se dogodila oko podne, na mjesto nesreće doÅ¡li su: kotarski predstojnik Mraović, općinski naÄelnik Mozolovski, kotarski lijeÄnik KuÄenjak, ing. Oromes. Kotarski inžinjer rukovodio je iskapanjem zasutih radnika, koji su izvuÄeni u 10 sali na veÄer, živi samo onesviješćeni. Na dnu bunara preprijeÄila se daska od bunarske skele, te je tako nastala mala Å¡upljina sa zrakom koji je omogućio radnicima da prežive 4 metra zemlje nad njima.
10. listopada 1846. godine
U Buckeburgu je roÄ‘en Juraj knez Schaumburg - Lippe koji će 1893. godine naslijediti oca u kneževini i u vlasniÅ¡tvu golemog virovitiÄkog vlastelinstva.
15. listopada 1876. godine
VirovitiÄani su priredili proslavu 800 godina od krunjenja kralja Dmitra Zvonimira. Dan ranije bile su rasvjetljene kuće i pucali su topovi. Glazba je svirajući prolazila ulicama, a ljekarnik je priredio bengalsku vatru. Na dan proslave, prije podne održana je sveta misa, a u jedan sat po podne prireÄ‘en je banket. Da bi ostao trajan spomen na taj dan sabirani su dobrovoljni prinosi za osnutak knjižnice puÄke Å¡kole u Virovitici.
18. listopada 1874. godine
U gradu je održana izvanredna skupÅ¡tina za osnivanje ÄitaoniÄkog druÅ¡tva "Kasino". Sastanku su prisustvovali: Franjo SolariÄek, Marko Filjević, Luka JunaÅ¡ević, Mato KopriÄanec, Vjekoslav Steiner, August PorÅ¡inski, Žiga Ungar, Tomo LukaÄević, Mijo Horvat, Stjepan Horvat, Josip Manjkas, Josip Nikolić, Vipanc Branković, Samuel i Jakob Neuwirt, dr. Grunwald, Slavoljub Schubert, Dragutin Blažeković, Antun BoÅ¡njak, Filip Rogulja, Izidor VindiÅ¡. Arnold Deitsch, Äuro Žakić, Mijo Lukić, Florian Vorth, Martin i Stjepan BasariÄek.
Da bi se utemeljila Äitaonica i knjižnica, izabran je uži odbor koji je prema mjesnim okolnostima do osnivaÄke skupÅ¡tine sastavio nacrt pravila. Isti odbor trebao je sastaviti popis Älanova "sposobnih i vrijednih da tom druÅ¡tvu pristupe - pri Äem se ima obazirati na pristojno i dolikujuće ponaÅ¡anje druÅ¡tveno naobraženje, te Äestito moralno i znaÄajno ponaÅ¡anje dotiÄnika". DruÅ¡tvo je imalo znaÄajnu kulturnu ulogu u Virovitici, a bilo je i osnivaÄem drugih druÅ¡tava od kojih neka djeluju i danas.
19. listopada 1919. godine
U Virovitici je održana glavna osnivaÄka skupÅ¡tina nogometnog kluba pod imenom V.G.Å .K.-a (VirovitiÄki graÄ‘anski Å¡portski klub). Izabran je odbor koji su saÄinjavali: predsjednik Leo Pollak, tajnik Pero Vuković, blagajnik Ivo Horvat, revizori J. Kauf, Luka Bralić, oružar Pavao KovaÄ. Odbornici: dr. Oto GavranÄić, dr. Branimir Domac, Josip Fay, Mato Pavelić, Josip FiÅ¡ter i Laci Fodor
21. listopada 1754. godine
SkupÅ¡tina VirovitiÄke županije jednoglasno je potvrdila kao "pravednu i zakonitu" presudu vlastelinskog suda od 7. listopada iste godine, a prema tužbi baruna Marka PejaÄevića u sporu s virovitiÄkim magistratom.
23. listopada 1538. godine
Luka Sekelj piÅ¡e pismo Ivanu KaÅ¡telanoviću o prilikama u Virovitici. Nakon neuspjeha Katzianerova pohoda u Slavoniju 1537. godine Turci su poÄeli sve viÅ¡e pustoÅ¡iti podruÄje VirovitiÄke županije. Život u tom kraju postao je nesiguran pa Sekelj moli KaÅ¡telanovića i Gyulaya da njihovi vojnici ostanu u Virovitici i tako zaÅ¡tite kmetove kako bi mogli obrati vinograde i obaviti ostale poljoprivredne radove. To znaÄi da su turski martolozi već i oko Virovitice napadali nezaÅ¡tićene ljude koje su susretali izvan utvrda. InaÄe Viroviticu i ostale utvrde u Podravini brane pretežno male vlastelinske Äete. Da su ove vojne snage bile male svjedoÄi i žalba banova P. Keglevića i T. Nadasdya da za obranu Äitavoga podruÄja izmeÄ‘u Drave i Save od Virovitice do Kraljeve Velike imaju samo 400 vojnika.
24. listopada 1769. godine
Nakon smrti Josipa PejaÄevića, virovitiÄko imanje pripalo je njegovom roÄ‘aku Josipu PejaÄeviću - NaÅ¡iÄkom. Njegovom umjeÅ¡nošću virovitiÄko imanje spaÅ¡eno je od propasti. Kopanjem kanala osuÅ¡io je moÄvaru Rogovac, uredio vrtove i ribnjake, sadio vinograde i Å¡ljivike.
27. listopada 1755. godine
U spor građana s vlastelinom ponovo se umiješala kraljica Marija Terezija, koja je naložila da trgovište ima prihvatiti privremeni urbar. Taj će urbar za stanovnike Virovitice važiti tako dugo dok zakonskim putem ne dokažu da su nekom povlasticom izuzeti od propisanih feudalnih tereta.
28. listopada 1754. godine
VirovitiÄkim graÄ‘anima plemići suci Karlo OdobaÅ¡ić i Benedikt Arbanas proÄitali su presudu vlastelinskog suda o njihovom sporu s vlastelinom. ÄŒitanje presude izazvalo je opće negodovanje graÄ‘ana, a pri pokuÅ¡aju hapÅ¡enja Ivana Adamića izbila je otvorena pobuna. Ove dogaÄ‘aje u trgoviÅ¡tu PejaÄević je nazvao bunom. Istovremeno je shvatio da se sam ne može obraÄunati s graÄ‘anima. Protiv njih je podnio tužbu kraljici u kojoj je tvrdio da su i njemu graÄ‘ani prijetili smrću i da se protiv pobunjenih VirovitiÄana upotrijebi redovna ili županijska vojska.
31. listopada 1857. godine
Obavljen je prvi moderni popis stanovniÅ¡tva, prema tom popisu Virovitica je imala 1 dvorac, 2 majura i 600 kuća u kojima je stanovalo 4147 žitelja, od toga 3931 rimokatoliÄke, 137 židovske, 58 pravoslavne, 9 grkokatoliÄke, 7 luteranske i 5 kalvinske vjere. Hrvatski su materinski jezik imala 3262 žitelja, njemaÄki 631, maÄ‘arski 237, talijanski 2, ciganski 15. Za rimokatolike je u Virovitici postojala župna crkva sv. Roka, za pravoslavne parohijska crkva Spasova, i sinagoga za Židove. Na puÄkoj Å¡koli 4 uÄitelja poduÄavala su 170 djeÄaka i 104 djevojÄice. Pod poÅ¡tanski ured u Virovitici spadahu sela: BuÅ¡etina, Gradac, Lozan, Turanovac, TurnaÅ¡ica, Vukosavljevica i Å piÅ¡ić Bukovica. Najbliže poÅ¡te bile su u Slatini i PitomaÄi.