4. srpnja 1903. godine
Održana je izvanredna sjednica obćinskog zastupstva u prisutnosti oblasnog predstojnika Kramarića, predsjednika općinske uprave Mozolovskog zapisniÄara Lesjaka i 24 odbornika. Sjednica je imala Äetiri toÄke dnevnog reda od kojih je jedna bila odluka da se brzojavom izrazi Äestitka novoimenovanom banu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije dr. Teodoru grofu PejaÄeviću.
14. srpnja 1900. godine
U prisutnosti brojnog općinstva i zastupnika predoÄena je ponuda za uvoÄ‘enje acetilenskog svijetla u Virovitici.
23. srpnja 1726. godine
SveÄano je postavljen temeljni kamen za virovitiÄki franjevaÄki samostan. Ovaj dogaÄ‘aj zabilježio je Palja o. Dominik "pod upravom oca Elzearija BesediÄeka, jubilarnog lektora, definitora provincije oca Anzelma Dolera, Kapistrana Å tibera, Ambrozija SakaÅ¡ića, Ladislava Szente, te oca Godfrida Mauzera, kustosa i Dominika paljaka, upravitelja virovitiÄke rezidencije zapoÄela je gradnja ovoga samostana"...
25. srpnja 1900. godine
U općinskoj kući s poÄetkom u 21 sat održana je proba acetilenskog svijetla.
26. srpnja 1900. godine
U općinskoj dvorani održana je konferencija o acetilenskoj rasvjeti u Virovitici. Konferenciji je prisustvovao i direktor Acetylenskog druÅ¡tva i većina odbornika. Prema novinskom izvjeÅ¡taju objavljenom u "VirovitiÄanu" rasprava je imala povoljan rezultat, a i korist općine ne bi bila mala. Prema ugovoru navedeno druÅ¡tvo trebalo je acetilensku rasvjetu postaviti, a općina bi prvu ratu otplate trebala platiti ako sve bude dobro funkcioniralo.
28. srpnja 1772. godine
Josip PejaÄević NaÅ¡iÄki tadaÅ¡nji vlasnik i virovitiÄkog vlastelinstva dobio je od kraljice Marije Terezije grofovsku Äast, povelju kojom njemu i njegovim sinovima daje grofovsku titulu. Od tada u svom naslovu PejaÄevići nose pridjevak grofovi od Virovitice, taj naslov i danas porodica koristi.
30. srpnja 1684. godine
Nakon osloboÄ‘enja Virovitice od turske vlasti u gradu je kapetan Lesle smjestio dosta jaku posadu s pukovnikom Friedrichom Gallom na Äelu. Slijedeća utvrda koju je trebalo osvojiti bila je Brezovica. Svoje Äete general Trautmansdorf usmjeri prema Brezovici i uz pomoć ustaniÄkih Äeta pod vodstvom Josipa Kolajkovića 30. srpnja 1684. godine prisili njezinu tursku posadu na predaju. I ova je posada kao i virovitiÄka mogla slobodno otići, a pukovnik Janko Makar otpratio ju je do ÄŒaÄ‘avice. Tako su od kraja srpnja i prvih dana kolovoza 1684. godine Virovitica i njezina okolica bile zauvijek osloboÄ‘ene osmanske vladavine. S propašću turske vlasti nestao je Äitav jedan svijet, koji će ostati joÅ¡ jedino živ u sjećanjima i priÄama, a njihova nekadaÅ¡nja uloga na granici Osmanskog carstva postat će povijesno svjedoÄanstvo o jednom vremenu.
31. srpnja 1726. godine
Knez Josip Folck de Cordona uveden je u posjed Virovitice i okolnih sela. Time je prestala vojna uprava kraljevske Dvorske komore i kraljevskog Dvorskog ratnog vijeća. Vojna vlast bila je uspostavljena u ovim krajevima nakon oslobođenja od turske vlasti.