2. rujna 1902. godine
U Viroviticu je po prvi puta stigao vlastelin Juraj knez Schaumburg-Lippe "VirovitiÄani su u znak radosti i Å¡tovanja izvjesili hrvatske zastave na svoje kuće, a na veÄer su knezu pred dvorcem priredili serenadu. Veoma je skladno nekoliko pjesama otpjevalo hrvatsko pjevaÄko druÅ¡tvo "Rodoljub". Tom je prigodom knez bio iznenaÄ‘en ljepotom hrvatske tamburice."
4. rujna 1749. godine
U Osijeku se rodio Antun I. grof PejaÄević, koji je od oca Josipa grofa PejaÄevića naslijedio Viroviticu, koncem 16. stoljeća dao je sruÅ¡iti utvrdu i zapoÄeo gradnju dvorca.
4. rujna 1848. godine
"U trgovišću VirovitiÄkom pod visokim predsjedniÄtvom preuzviÅ¡enog gospodina barona Josipa JelaÄića"... održana je izvanredna skupÅ¡tina VirovitiÄke županije. SkupÅ¡tina je otpoÄela u 11 sati banovim govorom, a potom je poniÅ¡tila maÄ‘arske zakone i uredbe, te zabranila dopisivanje s maÄ‘arskom vladom.
Izborom novih Äinovnika obnovljena je županijska uprava, kojom je zavladao narodnjaÄki duh. Za svog povjerenika banje postavio Josipa Bunjika. Na ovoj skupÅ¡tini maÄ‘aronima je zadan snažan udarac, ali joÅ¡ uvijek nisu bili pobjedeni, a nemirno stanje u županiji nastavilo se sve do veljaÄe 1849. godine.
VirovitiÄani su bana doÄekali u dugom Å¡paliru, oko 10.000 domaÄih i stranih žitelja. Putem kroz Viroviticu ban se provezao ispod nekoliko slavoluka.
7. rujna 1710. godine
U Osijeku se rodio Josip grof PejaÄević, koji je upravljao naÅ¡iÄkim i virovitiÄkim posjedom i dobio od carice Marije Terezije 1772. godine grofovsku titulu. Od tada do danas se Älanovi ove velikaÅ¡ke porodice nazivaju grofovi od Virovitice.
8. rujna 1597. godine
Prema dobivenim porukama, a da oslabe obrambenu sposobnost serhata PožeÅ¡koga sandžaka, poveli su general Herberstein i ban DraÅ¡ković vojsku i utaborili se blizu Virovitice. Drugoga dana (9. rujna) poslali su dvije Äete vojnika po narod koji se želio osloboditi turske vladavine. Jedna od tih Äeta pod zapovjedniÅ¡tvom Sigismunda Trautmansdorfa i Gerga Laibachera udarila je na Slatinu, razbila Turke i opustoÅ¡ila mjesto. PredveÄer istoga dana Äeta se vratila i izvela oko 1700 ljudi i 4000 grla krupne i sitne stoke.
10. rujan 1537. godine
Pred opasnošću od Turaka u Viroviticu je s vojskom stigao general Ivan Kacijaner. Do poÄetka rujna u Koprivnici se sakupilo 16.000 pjeÅ¡aka i 8.000 konjanika. To su bili vojnici iz Hrvatske, Kranjske, KoruÅ¡ke, Å tajerske, Tirola, Austrije, ÄŒeÅ¡ke i zapadne Ugarske. Trebali su sprijeÄiti daljnji prodor Turaka u Slavoniju. Iz Virovitice je general poÅ¡ao dalje slavonskom Podravinom s namjerom da turcima preotme Osijek, gdje je Sulejman dao napraviti glasoviti most preko Drave.
Putem je Kacijanerova vojska trpjela oskudicu hrane, jer su Turci prije toga odvukli iz Podravine žito i stoku. Vojnici su stradavali i od raznih bolesti i od jesenskih kiÅ¡a. U meÄ‘uvremenu je u Osijek stigao Mehmed JahijapaÅ¡iÄ s 15.000 vojnika. Zato je Kacijaner odustao od zapoÄete opsade Osijeka, a pri povlaÄenju kršćanska je vojska poražena kod Gorjana.
Rujan 1900. godine
Preko rijeke OÄ‘enice poÄeo se graditi Ljubljanski most. SagraÄ‘en je Ävrsto sa ciglom i željeznim traverzama.
11. rujna 1755. godine
Na temelju prikupljenih miÅ¡ljenja feudalaca i seljaÄkih tužbi objavila je kraljevska komisija privremeni slavonski urbar. Tim je urbarom kmetovima i službeno nametnuta tlaka, iako su se oni upravo protiv tog oblika feudalne rente najviÅ¡e bunili.
17. rujna 1884. godine
Khuen je u rujnu 1884. godine proveo prve izbore narodnih zastupnika za Hrvatski sabor. VirovitiÄani su birali navedenog datuma, na biraliÅ¡te je doÅ¡lo 235 izbornika, a kod kuće je ostalo 37. Opozicija je kandidirala pravaÅ¡a Miju TkalÄića, a Narodna stranka dr. Teodora grofa PejaÄevića. TkalÄić je dobio 112, a PejaÄević 104 glasa. Za TkalÄića je htjelo glasati joÅ¡ 19 VirovitiÄana, ali je to sprijeÄio podžupan dr. Benak. On je uopće poÄinio brojne zloporabe, a na koncu je izabranim proglasio PejaÄevića s navodom da su neki izbornici glasovali za "TkalÄeca" umjesto za TkalÄića
20. rujna 1755. godine
TrgoviÅ¡tu Virovitica vlasti su pokuÅ¡ale nametnuti privremeni urbar za Slavoniju, prema kojemu bi graÄ‘ani postali puni podložnici vlastelina. Osim toga, svaki odrasli stanovnik morao bi davati vlastelinstvu godiÅ¡nje 12 dana tlake. VirovitiÄani su krajem rujna izjavili da nikakvu tlaku neće davati i da se urbar na njih kao stanovnike trgoviÅ¡ta ne odnosi. Time je ponovo oživio otpor stanovnika Virovitice protiv urbara i feudalne ovisnosti.
25. rujna 1802. godine
U Virovitici je umro grof Antun I. PejaÄević, ne doÄekavÅ¡i dovrÅ¡enje gradnje dvorca koju je zapoÄeo dvije godine ranije.
30. rujna 1736. godine
Nastao je popis Virovitice i virovitiÄkog vlastelinstva. Popis je sastavio vlastelinski upravitelj Andreas Leopold Tuskay. NesreÄ‘eni odnosi, brojne zloupotrebe izmeÄ‘u vlastelina i podložnog stanovniÅ¡tva izazvali su nemire u cijeloj Slavoniji, koji su 1735. i 1736. godine prerasli u seljaÄki ustanak. Kako bi se uredili odnosi izmeÄ‘u kmeta i vlastelina car Karlo imenuje posebnu komisiju da ispita tužbe i provede zemaljski popis svih vlastelinstava, komorskih dobara i okružja, sela i gradova u Slavoniji i Srijemu, tako je nastao i popis Virovitice i virovitiÄkog vlastelinstva. Popis sadrži podatke o socijalnoj, ekonomskoj, demografskoj, etniÄkoj strukturi stanovniÅ¡tva.
Navedene godine grad je imao 327 domaćinstava i kuća sa oko 2000 stanovnika s osnovnim zanimanjima: zemljoradnja, stoÄarstvo i vinogradarstvo, raznim zanatima bavilo se 37 stanovnika, a trgovanjem 3 stanovnika. Prema ovom popisu vlastelinstvo je obuhvaćalo 26 sela i naselja u kojima je živjelo oko 4000 stanovnika. UsporeÄ‘ujući ovaj popis s popisom iz 1698. godine broj stanovnika i kuća u Virovitici se udvostruÄio, a saÄuvana je i gradska autonomija. Pojedina virovitiÄka prezimena koja susrećemo danas nalazimo i u popisu iz 1736. godine na primjer: Filipović, Pavoković, Kolesarić, KovaÄ, Slamić, Razlog, Horvat, Vargović, IÅ¡tvanović.